Pločice su keramička obloga za podove i zidove. Prave se pečenjem i glaziranjem gline i raznih primjesa. Razlikuju se podne i zidne pločice, a danas su neizostavan materijal u velikoj većini domova.
Na prvi pogled zidne i podne pločice izgledaju isto ili slično. Ipak, tehnički nisu ni slične i razlike mogu biti jako velike. U ovom tekstu probaću da pojednostavim i istaknem razlike između zidnih i podnih pločica.
Tehničke razlike
Glavne tehničke razlike su u tvrdoći, otpornosti na abraziju, masi, te protu-kliznosti proizvoda. Podne pločice su tvrđe, otpornije na habanje, teže, deblje, manje klizave i manje upijaju vodu te su time otpornije na mržnjenje…
Tvrdoća i abrazija (PEI)
Naime, po podovima se krećemo, pomjerano razne težine pa samim tim podne pločice moraju biti tvrđe i više otporne na habanje i abraziju. Koliko je pločica otporna na abraziju i habanje označava se sa koeficijentom PEI gdje taj broj može biti od 1 do 5.
Protu-kliznost pločica (R)
Iz bezbjednosnih razloga podne pločice moraju biti protu-klizne. Pa tako se njihov koeficijent trenja označava sa R i brojevima od 9 do 13. Manji broj označava manji koeficijent trenja, što znači da su pločice sa tim brojem klizavije.
R9 – označava da su pločice pogodne za ulaze i podove u unutrašnjosti
R10 – pločice pogodne za trgovine, radionice i kućne kuhinje
R11 – kućne kuhinje, vešeraji i radionice gdje ima vlage
R12 – profesionalne kuhinje, mljekare
R13 – klaonice, uljare i razni tehnički servisi
Kod zidnih pločica ovaj koeficijent je praktično nebitan.
Koeficijent apsorpcije (E)
Podne i zidne pločice različito upijaju vodu, i samim tim su različito otporne na mržnjenje. Koliko i kako se ponašaju određuje njihov E koeficijent, a koji označava otpornost na apsorpciju vode, a samim tim na mržnjenje.
Ovaj koeficijent više se odnosi na vanjsku i unutrašnju mogućnost upotrebe umjesto, a ne mogućnost postavljanja na podove i zidove.
Pa tako ako je E preko 10% te pločice su namijenjene samo unutrašnjim zidovima. 0.5 do 3% mogu imati i zidne i podne pločice namjenjene za unutrašnju upotrebu. Kada je E manji od 0.5% to znači da su pločice pogodne za vanjsku upotrebu.
Težina pločica
Posljedično gore navedenim parametrima, podne pločice su teže, a zidne lakše. Iz ovog razloga podne pločice su dosta teže za obrađivanje i polaganje od zidnih. Za iste su vam potrebniji kvalitetniji alati i ljepila nego za zidne.
U praksi ali ovo nije obavezno podne pločice imaju od 20 do 25 kg po m2, dok zidne imaju od 10 do 15 kg po m2.
Boje, površina i format
Zidne pločice mogu biti glatke, grube, mat, polusjajne ili sjajne. Podne pločice nisu nikada glatke i sjajne iako nekada imate osjećaj da jesu.
Format i jednih i drugih keramičkih pločica, kao i njihovi dezeni može da varira. Postoje zidne pločice velikog formata kao i podne pločice malog formata. Nema pravila.
Da li su trajnije zidne ili podne pločice?
U istim uslovima trajnije su podne, ali po zidnim pločicama se ne hoda, pa je vrlo moguće da će ostati duže u dobrom stanju od onih na podu.
Da li zidne pločice mogu ići na pod?
Ovo nije preporučljivo. Zidne pločice su kao što sam napisao na početku teksta, tanje i manje čvrste. Ako ih postavite na pod gotovo sigurno ćete imati pojavu pukotina, gubitak boje i klizavu podlogu.
Da li podne pločice mogu ići na zid?
Da. Ipak, s obzirom da su podne pločice teže, treba obratiti pažnju kolika je nosivost zida i upotrijebiti odgovarajuće ljepilo.
