Dimnjak ili odžak je dio zgrade, kuće i industrijskih objekata namijenjen odvođenju dima i gasova nastalih sagorijevanjem različitih materijala. Dimnjaci koji se nalaze na industrijskim objektima su kompleksniji od običnih dimnjaka na stambenim objektima i nazivaju se industrijski dimnjaci. Ovaj članak je posvećen dimnjacima u stambenim objektima.
Najčešći materijal od kojeg se prave dimnjaci jeste cigla ali mogu biti izgrađeni i od betonskih cijevi ali i od cijevi od nekog drugog materijala. Dimnjaci su obično vertikalni ali mogu biti i približno vertikalni. Razlog ovome je poboljšano odvođenje gasova, ali i poboljšanje sagorijevanje uvlačenjem svježeg vazduha u ložište radi efekta dimnjaka (strujanje vrelog zraka ka gore).
Kroz istoriju prvi dimnjaci nisu pravljeni od cigle ili betonskih cijevi, bili su izrađivani od drveta i zemlje ilovače i pojavljuju se u 12om vijeku. Iz očiglednih sigurnosnih i protivpožarnih razloga drvo i ilovača su vremenom zamijenjeni sa opekom.
Prije početka zidanja dimnjaka potrebno je informisati se o bitnim stvarima vezanim za izgradnju.
Sem praktičnih stvari vezanih za građevinarstvo treba se pozabaviti i sa standardima koji su specifični za oblast izgradnje dimnjaka. Princip rada dimnjaka u suštini je jednostavan, vazduh se unutar dimnjaka zagrijava. Pošto je zagrijan vazduh rjeđi od vazduha na sobnoj temperaturi on se izdiže i izlazi, a kroz cug se u peć uvlači hladniji vazduh koji sa sobom nosi kiseonik za gorenje vatre.
Od praktičnih stvari za provjeru su uticaji drugih objekata u okolini, zatim provjeriti da li postoje neki pravci duvanja vjetra koji odstupaju od običnih i naravno mora se provjeriti nagib krova na kome se konstruiše dimnjak. Od nagiba krova zavisi visina dimnjaka. Na primjer za krovove koji imaju manji nagib od 20º visina dimnjaka iznad sljemena bi trebala biti za metar viša, a za krovove sa nagibom većim od 20º visina iznad sljemena ne bi trebala biti manja od pola metra.
Dimnjaci mogu biti montažni i zidani. Kod obe verzije dimnjaka ako postoji mogućnost kontakta dimnjaka sa ljudima izvođenje dimnjaka mora imati odgovarajuću zaštitu. Za dimnjake je potrebna i pravilna gromobranska zaštita jer su oni često najviši dijelovi zgrade.
Montažni dimnjaci
Montaža dimnjaka je daleko jednostavnija opcija. Kupe se elementi koji su već gotovi i onda se montiraju na licu mjesta. Montaža je jednostavnija opcija jer se uz kupljene elemente dobija sva dokumentacija od proizvođača i sve je do tančina objašnjeno.
Prvi korak u montiranju dimnjaka je pravljenje temelja, preko temelja se postavlja hidroizolacija i na njega se montira jedan od plaštova dimnjaka. U novije vrijeme se umjesto maltera koriste specijalni ljepci jer malter mоže da propadne, a najmanje greške ili nedostaci na dimnjaku mogu voditi ka potrebnoj ranoj sanaciji dimnjaka.
Da bi se dimnjak zidao pravilno neophodno je da otvor u ploči bude bar 3cm širi od plašta. Ovaj dio je jako bitan jer se time ispunjava uslov da dimnjak radi pravilno kada dođe do grejne sezone, jer se zbog dima, dimovod zagrijava, što zbog dilatacije materijala može da utiče na njegovo širenje.
U dijelu objekta (kuće ili zgrade) montira se konzolna ploča. Ta konzolna ploča prima teret dimnjaka, zamjena joj može biti i međuspratna ploča, a što se tiče izolacije dimnjaka obavezna je, jer se smanjuje mogućnost stvaranja kondenzata, a i dimnjak brže postiže radnu temperaturu.
Na vrh dimnjaka se može, a i ne mora postaviti kapa dimnjaka, pravi se od betona ali i od inoxa ili u nekim slučajevima od debljeg pocinčanog lima. To je postupak kada se dimnjak montira od već gotovih dijelova.
Zidani dimnjaci
Kada se dimnjak zida od opeke odnosno od cigle to predstavlja klasičan način zidanja dimnjaka. Zidanje dimnjaka ne treba raditi na svoju ruku nego uzeti profesionalca. Sam dimnjak u ekstremnim slučajevima treba i proračunati što prevazilazi opseg ovog članka.
Dimnjak od cigle se u današnje vrijeme koristi kada se koriste slabije ili starije peći. Jako je bitno odrediti visinu na kojoj će biti dimnjak radi njegovog normalnog funkcionisanja. Kao što je napomenuto u tekstu visina i pozicioniranje uslovljeno je visinom krova i pozicijom ostalih objekata koji su u blizini.
Kao i kod montažnih dimnjaka, na vrh dimnjaka se može, a i ne mora postaviti kapa dimnjaka, pravi se od betona ali i od inoxa ili u nekim slučajevima od debljeg pocinčanog lima
Visina i širina dimnjaka – dimenzije
Ukoliko se dimnjak nalazi na manje od metar i po od sljemena onda mora imati visinu bar pola metra iznad sljemena. Ako se ipak dimnjak nalazi na udaljenosti koja je veća od tri metra onda dimnjak može biti i niži od visine sljemena odnosno od najviše tačke krova.
Ako recimo pogriješimo i napravimo malu visinu dimnjaka može doći do problema koji se najbolje vide kada duva vjetar, gdje dolazi do zaustavljanja protoka gasova ili čak vraćanje nazad. Problemi sa vraćanjem dima mogu nastati i ako je dimnjak preširok. Isto tako može doći do problema i ako je dimnjak previsok, jer mu se onda narušava stabilnost.
U zaključku što je dimnjak viši njegova efikasnost je veća, ipak nakon određenog odnosa širine i visine dimnjaka sile trenja poništavaju njegovu efikasnost u visini.
Kod dimnjaka treba da razlikujemo korisnu visinu dimnjaka i visinu dimnjačke glave.
Korisna visina dimnjaka je u suštini visina od peći do vrha dimnjaka. Ona varira u zavisnosti od toga da li je u pitanju jedno ložište ili dva i više ložišta. Kada je jedno ložište optimalna korisna visina je od 3 do 5 metara, a kada su u pitanju dva ili više ložišta onda to od 5 do 7 metara.
Visina dimnjačke glave je dio dimnjaka iznad krova. Visina dimnjačke glave zavisi od položaja izgradnje i od okoline.
Prečnik dimnjaka je još jedna stvar o kojoj treba voditi računa. Za kućnu upotrebu kada se koriste šporeti ili peći za grijanje dimnjak treba da bude 14×14 cm, ukoliko je u pitanju centralno grijanje ili se koristi kamin onda bi prečnik dimnjaka trebao biti 20×20 cm.
Ukoliko je prečnik dimnjaka prevelik kao što smo već napisali može doći do povraćaja dima.
Problemi sa dimnjakom – održavanje i čišćenje dimnjaka
Problemi sa dimnjakom su što može i hoće da se zaprlja. Do prljanja dolazi zbog nagomilavanja čađi i tako se smanjuje ventilacioni prostor u ložištu. Smanjivanjem ventilacionog prostora smanjuje se i promaja u dimnjaku i dimnjak lošije funkcioniše.
Do zagušenja dimnjaka dolazi gomilanjem gareži i čađi, takođe može se zagušiti i drugim stranim tijelima koje donese vjetar duvanjem, ali nije rijetko i da ptice nasele dimnjak ukoliko dugo nije bio u funkciji.
Vlažan ogrev predstavlja još jednu stavku o kojoj treba voditi računa da se ne bi gubila funkcionalnost dimnjaka. Ogrev mora da bude suv i da se skladišti negdje gdje će biti zaštićen od padavina. Ako se koristi vlažan ogrev onda se stvara dosta dima i dimnjaku se smanjuje funkcionalnost i dimnjak nema dobru promaju.
Dimnjak se mora održavati jer prilikom sagorijevanja ogreva nastaju gar i čađ koje su pune štetnih gasova i čijim taloženjem dolazi do rizika od požara. Što se tiče održavanja dimnjaka postoje tri načina :
- redovno čišćenje
- spaljivanje
- odgušenje
Redovno čišćenje je mehaničko čišćenje, odnosno koristi se čelična četka na sajli i ovim mehanizmom se skidaju talozi naslaga na unutrašnjim zidovima dimnjaka. Sa sajlom se može čistiti kroz vratanca na dimnjaku ili direktno sa krova. Preporučuje se da se dimnjak čisti bar dva puta godišnje.
Spaljivanje je vrsta održavanja dimnjaka koja se mora konstantno kontrolisati i koju moraju da rade profesionalni dimnjačari jer postoji mogućnost pojave požara. Spaljivanje se koristi nakon mehaničkog čišćenja ukoliko na zidovima ostane naslaga koje se nisu skinule.
Odgušenje se koristi u slučaju da je dimnjak barikadiran nekim lišćem ili granjem koje donese nevrijeme ili ukoliko u dimnjaku postoje gnjezda ptica, najčešće vrabaca. Odgušenje je vrlo zahtjevno i kao i kod sagorijevanja mora ga obaviti profesionalac.
Izvori
- https://hgk.hr/documents/pravila-dimnjacarske-struke-v230920195dce9d1dca37b.pdf
- https://www.eca-europe.org/
