Ukratko sumiran ovaj članak je da je nitro boja bazirana na nitro-celulozi i da za nju koristimo nitro-razređivače. Uljana boja je bazirana na uljima, prirodnim ili sintetičkim. Za uljanu boju se koriste uljani razređivači (najčešće terpentin i bijeli špirit). Terpentin je etarsko ulje koje se dobija preradom smole četinara, a bijeli špirit je rezidualni proizvod koji nastaje preradom nafte.
Jedna od najvećih prednosti uljane farbe u odnosu na nitro jeste što može da se koristi i za unutrašnje zidove kao i za spoljašnje, a nitro farbe nije preporučljivo koristiti u unutrašnjem prostoru.
Uljana farba je otporna na česta pranja, a kao i kod nitro farbe garantuje površinsku zaštitu, ima dobru adheziju kao i malu potrošnju za veće kvadrature.
Slojevi nitro boje se jako dobro spajaju (razlika između slojeva postaje neprimjetna) za razliku od uljane. Nitro boja se brzo suši, nije praktična za upotrebu na velikim vrućinama. Nitro lak se takođe lakše čisti.
Prije nanošenja nitro laka potrebno je nanijeti nitro temeljnu boju.
Korisno je znati da nitro boju nikad ne treba nanositi preko uljane boje, ali uljanu boju možemo nanositi preko nitro boje, recimo kada bojimo nešto već ofarbano.
Generalno o farbama i bojama
Farba ili boja kako je najčešće oslovljavaju je u suštini grupni naziv za tečne ili praškaste mješavine supstanci, koje se nanose na površine metala, drveta, plastike i drugih materijala postupkom farbanja. Osnovna namjena farbe je zaštita podloge od štetnih uticaja okoline, a tek potom uljepšavanje objekata odnosno materijala na koje se nanosi.
Osnovni sastojci svake farbe su:
- veziva
- punila
- rastvarači
- razređivači
- pigmenti
- aditivi (učvršćivači, plastifikatori i inhibitori).
Veziva su glavni sastojci farbe, jer oni formiraju završni premaz, odnosno povezuju sve sastojke međusobno i vezuju ih za podlogu na koju se farba nanosi. Kao veziva najčešće se koriste smole bilo one prirodne ili sintetičke, voskovi, derivati celuloze pa čak i bitumen. Veziva su neisparljivi dio farbe i određuju u velikoj mjeri i hemijska i mehanička svojstva farbe.
Punila su minerali čija je uloga suštinski smanjenje cijene farbe. Naime punila se mogu koristiti umjesto jednog dijela pigmenta čime se poboljšavaju i termička i mehanička svojstva farbe ali se i smanjuje cijena farbe. Pored poboljšavanja termičkih i mehaničkih svojstava punila poboljšavaju i otpornost farbe na koroziju i povećavaju otpornost na abraziju.
Rastvarači i razređivači kao što im i sam naziv govori rastvaraju veziva u farbi i smanjuju viskoznost farbe. Pored uticaja na viskoznost rastvarači utiču i na brzinu sušenja farbe, osobine farbe i sjaj. Razređivači su suštinski mješavina različitih rastvarača koje se koriste za podešavanje viskoznosti farbe. Razređivači se koriste ukoliko je viskoznost farbe veća od pogodne viskoznosti potrebne za farbanje. Rastvarači se mogu koristiti kao razređivači i obrnuto. Pored osnovne primjene (podešavanje viskoznosti) koriste se i za čišćenje stare farbe sa podloge.
Pigmenti su supstance koje su supstance u prahu koje mogu biti i organske i neorganske. Imaju visok indeks prelamanja i glavna osobina im je davanje boje farbi, ali ujedno i povećavaju hemijsku i termičku otpornost farbe i poboljšavaju njena mehanička svojstva.
Prije samog postupka farbanja treba izvršiti čišćenje i kondicioniranje (pripremu) površine koja se farba. Čišćenjem se uklanja zamašćeni dio podloge, zatim skida se prašina, čađ, pepeo kao i korozija koje se hvata na podlozi. Kondicioniranje podrazumijeva postizanje potrebne glatkoće površine prije samog farbanja. Odmašćivanjem se uklanjaju masne naslage sa podloge, za ovaj proces mogu se koristiti isparljivi organski rastvarači koji nakon djelovanja sami isparavaju, a mogu se koristiti i organski razblaživači (smješa alkohola i ketona). Čišćenje je samo po sebi jednostavno jer se može obaviti trljanjem podloge sa natopljenom krpom ili potapanjem materijala u rastvarač.
Da bi se uklonile nemasne nečistoće vrši se mehaničko ili hemijsko čišćenje. Mehaničko čišćenje podrazumijeva pjeskarenje odnosno korištenje najčešće kvarcnog pijeska za skidanje nečistoća nakon čega se dobija i određena glatkoća materijala. Hemijsko čišćenje se koristi za uklanjanje rđe sa podloge, uranjanjem podloge u najčešće razrijeđenu hlorovodoničnu kiselinu da ne bi došlo do nagrizanja površine. Kada se koristi kiselina onda se površina nakon toga mora detaljno oprati i osušiti i tek nakon toga se može nanositi boja. Razlog pranja i sušenja površine je sto ostatak sredstava za čišćenje loše utiče na prijanjanje farbe na podlogu.
Farba se pože podijeliti na više različitih načina i to prema sastavu, osnovnoj namjeni, prema izgledu, prema podlogama za koje se koriste.
Nama najznačajnija u ovom slučaju je na nitro i uljanu farbu.
Nitro farba je pigmentovana vrsta farbe koja je formirana na bazi nitroceluloze, vezivo koje se koristi je sintetičko, pigmenti su antikorozivni, koriste se specijalni aditivi i organski rastvarači.
Ova vrsta farbe najčešće se koristi za metal i drvo. Koristi se za metal i drvo, više za metal, jer na metalu nakon farbanja pravi antikorozivnu zaštitu. Koristi se i za grundiranje drvenih površina i to kao podloga za dalja farbanja. Brzo se suši, suši se na vazduhu za pola sata pri temperaturi od 20 stepeni Celzijusa.
Na metalnu podlogu se nanosi pneumatskim prskanjem ili bezvazdušnim prskanjem po podlozi koja mora biti očišćena od masti i rđe, a na podlogu od drveta se najčešće nanosi četkom, pištoljem ili jednostavno umakanjem u farbu. Da bi se koristila mora se razrijediti isključivo i samo sa nitro razređivačem. Najčešće se razrjeđuje do nekih 20 do 30% stepeni razrijeđenosti. Jedan kilogram farbe može biti dovoljan za 6-8 m2 , pakovanje farbe je u limenoj ambalaži, i dolazi u veličinama od 1kg, 8kg ili čak i 25kg.
Alat koji se koristi pri farbanju nitro-farbom čisti se upravo nitro razređivačem.
Uljana farba je farba koja se izrađuje sa biljnim punilima. Glavni sastojci uljane farbe su pigmenti i veziva, koriste se i organski i neorganski pigmenti, koji se prave od mineralnog praha, a kao vezivo koristi se ulje za sušenje.
Koristi se u farbanju zidova, ali i u farbanju drvenih i metalnih površina. U poslednje vrijeme se umjesto pigmenta mnogo češće koriste punila da bi se uštedilo na cijeni. Kao punila koriste se talk i kaolin. Za poboljšavanje performansi uljane farbe, u nju se dodaju sredstva za sušenje, to su najčešće soli mangala i olova. Kao što je slučaj sa pigmentom tako se i umjesto ulja za sušenje sve češće koriste jeftinije zamjene od sintetike.
Za proizvodnju uljanih boja koriste se različita ulja za sušenje :
- Prirodno ulje – sadržaj biljnog ulja u ovom ulju za sušenje je čak 97% i koristi se ulje od lanenog semena, suncokreta, soje ili konoplje
- Oksol – sadržaj prirodnog ulja je 55%, kao rastvarač koristi se bijeli špirit (40%) a preostalih 5% je desikant. Oskol je daleko jeftiniji od prirodnog ulja
- Kombinovano ulje – identičnog je sadržaja kao i oksol samo je razlika u procentima, jer biljnog ulja ima više (70%)
- Alkidna ulja – kombinacija alkidne smole sa prirodnim uljem, rastvaračem i katalizatorom
- Sintetička ulja – od naftnih derivata i industrijskog otpada
