Sadržaj stranice

Kao što sam već pisao izolacija je izuzetno važna za uštedu energije i postojanje bolje mikroklime u objektu.

Sa stanovišta fizike, a i konstruktivnog gledišta unutrašnja izolacija je inferiorna vanjskoj. Ona donosi niz problema, a glavni da pomičemo tačku rosišta. U većini slučajeva nemoguće je pravilno spriječiti nastanak toplotnih mostova pa postoji dobra vjerovatnoća pojave vlage.

Ipak treba reći da postoje neki očigledni slučajevi gdje vanjska izolacija nije moguća:

  • istorijski zaštićeni vanjski izgledi objekata
  • objekti koji su spomenici
  • blizina drugog objekta, gdje fizički nemamo prostora da postavimo vanjsku izolaciju
  • etažirano vlasništvo gdje nema konsenzusa za postavljanje vanjske izolacije
  • objekat je od drveta

Osim nedostataka unutrašnje izolacije postoje i neke prednosti…

Ne može svako izolovati svoju kuću izvana. Alternativa je unutarnja izolacija. Ipak svi oni koji mogu uraditi vanjsku izolaciju, trebali bi se držati podalje od unutrašnje izolacije.

Koje su prednosti unutrašnje izolacije?

Unutrašnja izolacija će kao i vanjska donijeti uštede u energiji prilikom grijanja ili hlađenja, isto tako će poboljšati zvučnu izolaciju.

Zatim da je ugradnja laka, nije potrebna skela.

Ovakva izolacija je posljedično jeftinija.

Moguće je raditi sobu po sobu, čak i zid po zid.

Smanjiće rizik od plijesni u odnosu na neizolovan objekat.

Koje su mane unutrašnje izolacije?

Mana je nažalost mnogo.

Možda najveća mana je bitan gubitak životnog prostora tj. broj korisnih kvadratnih metara prostora.

Veliki problem su i mnogobrojni toplinski mostovi. Unutrašnji zidovi su spojeni sa vanjskim neizolovanim zidovima. Na velikim minusima moguće je imati nepredviđena mjesta gdje se stvara kondenzacija.

Tačka rosišta je pomaknuta tj snižena. Ovo može uzrokovati stvaranje kondenzacije u zidu i plijesni na mjestima koja su nevidljiva. Ovo je izuzetno bitno za izolacije manje od 20 cm.

Tačka smrzavanja se pomjera dublje u zid, što može predstavljati problem za vodovodne instalacije. Prodor vanjskih oborinskih voda u zid i naknadno mržnjenje će dovesti do oštećenja strukture zidova.

Vješanje teških tereta na zidove je otežano ili potpuno ograničeno.

Prilikom ugradnje, svaki radijator, utičnica, prekidač mora biti izmješten.

Otežana zaštita od požara uslovno rečeno.

Ipak uprkos svim manama, mislim da je zid izolovan iznutra bolji nego uopšte neizolovan zid.

Na šta obratiti pažnju prilikom unutrašnje izolacije?

Na neke stvari bi definitivno trebalo paziti prilikom postavljanja unutrašnje izolacije da bi se smanjila mogućnost pojave komplikacija.

  • Vanjski zid mora biti suv i ne smije kisnuti
  • Trebalo bi pažljivo izračunati koja debljina izolacije je dovoljna… Par centimetara ili metoda odoka nije zadovoljavajuća.
  • Izolacioni materijal mora biti u kontaktu cijelom površinom tj potpuno nalijegati na zid. Ako je zid neravan potrebno ga je izravnati.
  • Upotreba parne brane je obavezna.
  • Zid mora biti suv i čist prije postavljanja izolacije
  • Trebalo bi koristiti izolacione materijale koji su odobreni za izolaciju unutrašnjih zidova, a što je definisano standardom DIN 4108, sekcija 10. Ovakvi izolacioni materijali imaju oznaki WI.
  • Posebnu pažnju treba obratiti gdje mogu nastati toplinski ili hladni mostovi.

Načini izolacije unutrašnjih zidova

Dva su osnovna načina izolacije unutrašnjih zidova:

  1. lijepljenjem tj. pričvršćivanjem direktno na zid
  2. izradom obloge kostura od drveta ili aluminijuma u koji se umeće izolacija, a zatim pokrivanje rigips pločama

Majstor će odabrati odgovarajući zavisno od situacije na terenu i materijala za koji ste se odlučili.

Materijali od pjene i plinobetona će vjerovatno biti zalijepljeni, dok će kamena i staklena vuna biti rađenje putem ispune kostura.

Pregled materijala za unutrašnju izolaciju

Za unutrašnju izolaciju postoji veliki izbor materijala, nabrojaću neke od njih:

  • stiropor (međutim ne svaki, potrebno je kupiti stiropor namijenjen unutrašnjoj upotrebi zbog hemikalija upotrebljenih pri proizvodnji)
  • ploče od poliuretanskih pjena
  • kamena vuna
  • staklena vuna
  • ploče od organskih vlakana (lan, pluto, konoplja ili drvo)
  • izolacioni plinobetoni (npr Ytong Multipor)
  • kalcijum-silikatni blokovi
  • gotove kompozitne ploče od kombinacije parne brane i nekog od gore navedenih materijala

Koji materijal odabrati od ovih nije jednostavan odgovor. Zavisi od budžeta ali i dostupnosti na tržištu. Ja bih odabrao ploče od organskih vlakana, plinobeton ili neku mineralnu vunu.

Suzdržao bih se od stiropora, poliuretanskih pjena i kalcijum-silikatnih blokova iz glavnog razloga što kao laik ne vjerujem da su rješenje dobro za zdravlje ljudi unutar objekta.

Reference:

Vasa reklama ovdje

Pogledaj i ovo