Kuća u plamenu ilustracija

Kupili ste neki građevinski materijal i sada na njemu vidite oznaku poput “C S2 D2” ili “A2 S1 D1”. Ovaj članak objašnjava šta to u stvari znači.

Svi građevinski materijali klasifikuju se kao zapaljivi ili nezapaljivi, međutim standardizacija materijala uzima u obzir i kako dati materijali utiču na požar tj. da li mu doprinose ili ne.

U većini Evrope građevinski materijali se klasifikuju po BS EN 13501 standardu. Prema ovom standardu tj. normi razmatraju se građevinski proizvodi za konstrukciju zida, krova i strukture objekta, podne obloge, te proizvodi za izolaciju. Ovaj standard ne razmatra zapaljivost električnih i hidro instalacija.

Po BS EN 13501 imamo sledeće klase ili razrede proizvoda:

Nezapaljivi materijali

Razred A1 – Nezapaljivi materijali bez organskih sastojaka. Materijali označeni ovom oznakom ne gore i ne izazivaju proširenje požara. Neki primjeri materijala su blokovi od kamena, cigla, beton, plinobetoni, razne porozne opeke, kamena vuna, staklena vuna, keramika, te drugi neorganski građevinski proizvodi.

Razred A2 – Nezapaljivi materijali koji sadrže organske materije. Primjeri ovih materijala su gips-kartonske ploče (rigips), sendvič paneli sa mineralnim vunama i druge kombinacije organskih i neorganskih materijala.

Zapaljivi materijali

Razred B – Materijali koji mogu da gore i budu zapaljeni ali generalno širenju i jačini požara ne doprinose mnogo. Znači materijali koji su teško zapaljivi. U ovu grupu spadaju gipsane ploče sa većim sadržajem kartona-drveta.

Razred C – Materijali koji mogu da gore i budu zapaljeni te u slučaju zapaljenja ograničeno šire požar. Primjer ovih materijala su fenolna pjena i sendvič paneli ispunjeni poliuretanom.

Razred D – Materijali koji mogu da gore i budu zapaljeni te u slučaju zapaljenja ograničeno šire požar. U ovu grupu spadaju određene vrste drveta, drvo zaštićeno određenim protupožarnim premazima.

Razred E – Materijali koji relativno lako gore i mogu biti zapaljeni plamenom šibice. Šire požar i/ili otpuštaju veliku količinu toplotne energije u kratkom roku. Primjeri su drvo i stiropor.

Razred F – Proizvodi koji su lako zapaljivi i ne zadovoljavaju uslove klase E, ali i materijali koji nisu sertifikovani. U praksi ovo može biti bilo koji materijal, koji nakon specifikacije i sertifikacije može završiti u B, C, D ili E klasi (jer nije prošao sertifikacijske testove). Primjer materijala u ovoj klasi je recimo slama.

Svim ovim zapaljivim materijalima, često mogu da se dodaju aditivi da bi ih učinili samo-gasivima ili prebacili u višu klasu.

Oznake za količinu dima tokom gorenja

Svaki materijal, osim materijala iz klase A1, prilikom gorenja ili izlaganja visokoj temperaturi može proizvesti određenu količinu dima.

Količina dima označava se sa simbolom s (smoke) i ima tri podrazreda:

Razred s1 – Nema dima ili ga ima vrlo malo.

Razred s2 – Srednja količina dima.

Razred s3 – Velika količina dima.

Ova klasifikacija se ne primjenjuje na materijale iz klase E i F jer se gorenjem materijala iz ove klase podrazumjeva nastanak velikih količina dima.

Oznake za mogućnost stvaranja zapaljivih kapljica

Pored zapaljivosti i emisije dima, standard predviđa i količinu nastalih zapaljivih kapljica, tj. kapi koje gore i mogu prenijeti požar na udaljenije pozicije od nastanka požara. Ova mogućnost se označava sa slovom d i ima tri podrazreda…

Razred d0 – Nema kapanja zapaljivog materijala.

Razred d1 – Veoma sporo kapanje zapaljivog materijala.

Razred d2 – Intenzivno i jako kapanje zapaljivog materijala.

Kod materijala iz klase F podrazumjeva se jaka pojava zapaljivih kapljica, pa se na tu klasu ne primjenjuje ova oznaka.

Primjer

Ako se vratimo na početak teksta i uzmemo oznaku C S2 D2, možemo zaključiti da se radi o zapaljivom materijalu, koji jednom zapaljen proizvodi veliku količinu dima ali i zapaljivih kapljica koje mogu dodatno raširiti požar.

Reference:

Vasa reklama ovdje